Kada nastupa zastara
Pravni institut zastare reguliran je Zakonom o obveznim odnosima, dok specifičnosti porezne zastare uređuje Opći porezni zakon. Zastara znači da je vjerovnik, zbog svog pasivnog držanja, propustio zahtijevati od dužnika da plati svoj dug. Vjerovnik je pravo prisilne naplate svog potraživanja mogao izvršiti u roku zastare koja se razlikuje ovisno o vrsti dugovanja. Nakon proteka roka zastare vjerovnik gubi pravo da putem suda ili ovršnog postupka zahtijeva od dužnika da podmiri svoj dug.
Opći zastarni rok propisan je Zakonom o obveznim odnosima i iznosi 5 godina. Primjenjuje se u slučajevima kada nije utvrđen neki poseban rok (posebni zastarni rokovi). Trogodišnji rok zastare propisan je za tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima te za tražbine zakupnine i najamnine. Subjektivni rok zastare za tražbine naknada štete jest 3 godine od kada je oštećeni saznao za štetu i počinitelja, dok je objektivni rok nakon kojeg više nije moguće pokrenuti postupak prisilne naplate štete, 5 godina od trenutka nastanka štete. Sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za 10 godina. Svakom građaninu važno je znati da tražbine na ime redovitih, mjesečnih režijskih troškova, npr. električna i toplinska energija, troškovi mobitela i sl., zastarijevaju za godinu dana.
Apsolutna zastara ovrhe
Ovrha, blokada računa, prezaduženost, riječi su koje su unazad nekoliko godina vrlo česte u svakodnevnoj komunikaciji. Naime, svaki 8. radno sposobni građanin Hrvatske je u blokadi, a takvih je krajem rujna 2016. godine bilo ukupno 328.635. Situacija ne ide na bolje, jer najčešće se vjerovnici unatoč blokadi računa nemaju od kuda naplatiti jer su dužnici dugotrajno nezaposleni, imaju niske plaće ili mirovine. U takvoj situaciji kamate na dugovanja rastu, vođenje raznih ovršnih postupaka košta, te oni dužni sve više i više tonu u dug.
Ni zakonski propisi koji reguliraju ovrhu te druga pitanja vezana uz dugovanja, ne idu dužnicima u prilog. U takvom začaranom krugu, dužnici se hvataju i za najmanju slamku spasa. Jedna od tih slamki je svakako i zastara. Dužnici se vrlo često obraćaju raznim institucijama s pitanjem kada će za njihove dugove nastupiti zastara. Ono što ih neće razveseliti je zakonska odredba prema kojoj apsolutna zastara potraživanja nastupa tek nakon proteka 10 godina od ovršnosti, odnosno proteka roka za dobrovoljno ispunjenje dugovanja.
Kada se pozvati na zastaru
Zastara je pravni institut utvrđen Zakonom o obveznim odnosima. Zastara znači da je vjerovnik, radi svog pasivnog držanja tijekom određenog vremena, izgubio pravo da zahtjeva od dužnika ispunjenje neke obveze. Međutim, ako dužnik sam podmiri svoj dug, nema pravo zahtijevati da mu se podmireno vrati, iako je nastupila zastara. Rokovi zastare različiti su za određene vrste dugovanja te su također propisani zakonom. Poznavanje rokova zastare ključno je za ispravno pozivanje na istu.
Zastara ne nastupa po sili zakona već se na nju morate sami pozvati. To ćete učiniti tako da trgovačkom društvu koje vam je poslao opomenu za plaćanje nekog zastarjelog duga ili javnom bilježniku koji vam je uputio prijedlog za ovrhu, pošaljete dopis u kojem se jasno pozivate na zastaru. Dopis obavezno šaljite poštom, u roku koji je naveden u opomeni, odnosno prijedlogu za ovrhu. Odrezak od pošte te dopis obavezno čuvajte kao dokaz koji će vam trebati ukoliko dođe do daljnjeg postupka.
Prigovor zbog zastare
Zastara je pravni institut koji označava protek određenog vremena u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati prisilnu naplatu svoje tražbine. Ukoliko je, zbog svoje pasivnosti, propustio iskoristi ovu zakonom dozvoljenu zaštitu svojih prava, dužnik nije obvezan platiti svoj dug.
Protiv rješenja o ovrsi, ovršenik – dužnik, ima pravo žalbe u roku od 8 dana od primitka rješenja. Jedan od temelja za žalbu jest i protek roka u kojem se po zakonu može tražiti ovrha. Važno je reći da sud i druga javnopravna tijela ne paze na zastaru po službenoj dužnosti. Na dužniku je da se na istu pozove, te da ju dokaže. Prigovor zastare obavezo se podnosi u pisanom obliku te ga je nabolje poslati nadležnoj instituciji preporučenom poštom. Dokaze da ste pravovremeno uputili prigovor, obavezno čuvajte.